Ova knjiga je prva tematska zbirka priča Branka Pihača i sadrži priče sa klasičnom tematikom SF-a s kojom se žanr znanstvene fantastika pojavio u književnosti. Iako priče te vrste predstavljaju pretežno stariji dio opusa autora, već u njima postaje prepoznatljiv njegov stil koji će zadržati u svojim pričama drugih podžanrova SF-a, a to je klasičan balans između strukturnih elemenata priče, jaka polarizacija likova, detalji koji bogato pridonose općoj atmosferi priče i korektno vođenje radnje koja nakon indikacije početnog problema vodi čitaoca uz neprekidno uzlaznu krivulju napetosti prema netrivijalnom završetku. Uz objašnjenja znanstvenih faktora koji su u obliku tehničkih izuma česti nosioci njegovih priča, autor često ulazi u psihološke analize i filozofijske spekulacije koje graniče sa znanstvenim esejima. Dodamo li tome predviđanje nekih tehničkih dostignuća koji danas polako postaju realnost, vješto vođenje konverzacije
između likova i gotovo obavezne moralne pouke koje su karakteristične upravo za ovaj dio opusa autora, priče iz ove zbirke zasluženo ulaze u antologiju hrvatske znanstvene književnosti.
Reflow text when sidebars are open.
